Mogao bih se zaljubiti….
U rosu na listu drveta
U pcelu na cvijetu bagrema
U lahor vjetra i zubor vode
I usniti bih mogao…
Tebe I tisinu zvijezda u noci
Pramen kose tvoje
Tvoj osmjeh I dusu tvoju
Usniti bih mogao…
Mogao bih te zavoljeti…
Lako
Vjerovat’ bih mogao
Da Bogom smo dani
Da sudbina jesi
Da korake ti znam
I tvoji da moji jesu…
Sta ako se probudim?
Sta ako java okuje hladne lance prosutih suza
Kada shvatim..
Da zrake sunca ubise rosu
Da pcelu ne vidjeh na cvijetu bagrema
Da lahor…
A, ne…
Nisi ti glecer hladni
Na kome stradaju sve ljudske topline
Nit‘ strasni hrid sto plasi mornare
Znam..
Mene prevarit’ neces
U istoj smo tami svoje duse ostavili
Zaboravi njega
Zbog koga veo proslosti nosis
I mrtvi pogled sklanjas od ljudi
A sebe drzis u svojoj tmini
K’o gladnu zvijer skrivenu od svih..
Pridji…
Primi ruku sto pruzam ka tebi
Gruba je znam, al’ toplotu jos nosi
Mozda i spasim to maleno bice
U dnu tebe
Sto spas ceka u ponoru tvom
Daleko iza zatvorenih vrata tvoga straha
Ocaja i stradanja
Zlih pogleda i poganih rijeci
I znaj…
Ako spasim tebe
Sam cu sebe spasti….
Ti
Nestvarna i stvarna
Sto pod nogama tvojim gleceri se tope
Osnova pisaca i slikara mocnih
Ti sto oganj vulkana u ocima nosis
Inspiracijo Bogova
Grckih mitologija
Patnjo ljudi kroz vijekove
Vladara i ratnika
Nocas za mene
Razapni jedra grudi svojih
Nek‘ bjelinom svojom prkosno
Slobodu sto majka ti dade, osjete
Otmi uzdah moj ramenom ogoljenim
I bedrima svojim glatkim
Sto vajari prirode vajase savrsenstvom
Planina, rijeka I zvijezda nebeskih
S primjesom grijeha slatkog I opojnog
Truj me mirisima nagosti tvoje
Sto zvijer gladnu od strasti budi
Dokle zito zlatno kose tvoje
Plete mrezu medj’ prstima mojim
…