Greh swoj ja priznajem...
Swetac sam. Ali gresan ! Stidan !
Krijem se od wlaznih jezika
sponzorusa i vrelih usana klinki, jer pred Bogom sam gresan i greh swoj
ja priznajem. Ja, gresan swetac, ocima molim da me primi u swoje swetle
odaje. Ma neka gorim u paklu, nek se pretworim u prah i nestanem, samo
da sam pred Bogom cist !
Jer nocu, dok mi istina najglasnije odzwanja
u usima i dok mi se odjek njihowog glasa migolji kroz misli, ja jecam,
placem, grcam... Ali tiho, necujno, i to bez glasa...
Krijem se u
mracnim pukotinama ziwota, medju wlagom i pacowima. Ziwim sa swojom
prljawstinom i kajem se, i to predano se kajem. Bilo gde, u ambis,
tamu, samo sto dalje od njihowih neznih prstiju. Pokajnicki bezim u
wlazne zidowe i predano, kroz jecaj, izgowaram swoju molitwu:
JA ?! Gresan swetac, stidan, prljaw... beskrajno twoj...
Bile su klinke ! Ali ne obicne klinke ! Na prwi pogled andjeli, swetlih
ociju bas kao u deteta, hod im je bio slobodan bez srama i bez stida, a
reci, reci su bile kao sapat...
Ziweo sam u zabludi ! Bile su
zweri ! Najlepse zweri, pokwarene do srzi, ali prokleto lepe. Woleo sam
te zweri ! A one ? One mi kidase telo i to bez kajanja, bez stida, bez
srama... Rusile su mi misli, cupale meso, cepale dusu, pile krw... Ali
ako !
Boze, samo ti i ja znamo koliko je bolelo ! Zar se takwa bol podnosi samo zbog zudnje, ljubawi, prljawe strasti...
Woleo sam...
A sada ? Sada klonuh ! Wise ne mogu ! Sta na srcu mom trulom imah ja to i
rekoh, a ti odluci ! Woli ili preziri... Jer swetac sam ! Ali gresan !
Stidan......
Još nema komentara.
Ostavi komentar, započni diskusiju!